Truba
Truba
Najvirtuoznije glazbalo među limenim puhačima, sjajnog, prodornog i svečanog zvuka, pogodnog za svečane nastupe i stvaranje poletnog raspoloženja. Smatra se jednim od najstarijih glazbala.
Pratipovi trube nalaze se u primitivnim civilizacijama, spominje ih Biblija (jerihonske trube), imali su ih stari Grci i Rimljani. U Europi se prvi put spominje u ranom XII. st. U XV. st. dotad ravna cijev zavinuta je kao slovo S ili kružno. Izrađivala se od žute mjedi, katkad od srebra.
Važnu ulogu u orkestru, a pogotovo u solističkoj literaturi dobiva tek u XVIII. st. Naročito će popularna postati u jazzu, gdje je često jedan od vodećih instrumenata.
U Glazbenoj školi Požega truba se može učiti u osnovnom, pripremnom i srednjem obrazovanju.
Detaljnjije o obrazovanju možete pročitati OVDJE.
Poslušajte trubu uz pratnju klavira!
Jeste li znali?
Trubači često koriste sordinu, napravu za prigušivanje i mijenjanje boje tona. Kod limenih puhačkih glazbala sordina je šuplji čunj od aluminija, drva, kartona ili plastike koji se stavlja u lijevak glazbala, pa tonovi postaju reskiji i nazalniji. Njemački skladatelj Richard Wagner (1813. – 1883.) u operi Siegfried uvodi sordinu i od tada ulazi sviračku praksu.