Violončelo
Violončelo
Violončelo je treće gudaće glazbalo po veličini i drži se između koljena, oslonjeno metalnom nožicom o pod. Zvuk se proizvodi povlačenjem gudala preko četiriju žica, a ugađa se po kvintama na tonove a, d, G, C. Snažne i tople boje tona, nositelj vodećih tema i dubokog orkestralnog zvuka. Violončelo se razvilo od viole da gamba; prve je u XVI. st. proizveo Gasparo da Salo (1550.–1612.), a poslije njega najpoznatije primjerke proizveli su Nicolo Amati (1596.-1684.) i Antonio Stradivari(1644.-1737.), koji mu je odredio proporcije. Oblikom, veličinom i pod nazivom violončelo, ustalilo se početkom XVIII. st.
U Glazbenoj školi Požega violončelo se može učiti u osnovnom obrazovanju.
Detaljnjije o obrazovanju možete pročitati OVDJE.
Jeste li znali?
Antun Gustav Matoš (1873.-1914.), veliki hrvatski pjesnik, novelist, feljtonist, esejist i putopisac, u mladosti je učio svirati violončelo pohađajući školu Hrvatskoga glazbenog zavoda četiri godine. Probleme u napredovanju prouzročila mu je nastava glazbene teorije, koju Matoš nije želio pohađati. Formalno školovanje je prekinuo, no violončelo mu je donijelo mnoge nezaboravne trenutke sviranja u orkesetrima, komornim ansamblima, ali ponajprije užitak muziciranja s obitelji.